Pelješki ponos, pučka i predajna kultura

Tradicija uzgoja vinove loze na Pelješcu postoji još od antičkih vremena i doba Ilira. Pelješkom seljaku loza je doslovno značila život, potvrđujući tako nužnost njezine obrade i nastojanje da se uz lozu opstane i preživi. A da bi se preživjelo, trebalo je napravljeno vino i prodati. Zbog nepostojanja prometnica vino se strmim i uskim stazama dopremalo do luka gdje se pretakalo u bačve i ukrcavalo u trgovačke brodove. Iz udaljenijih kontinentalnih naselja Pelješca smještenih na pelješkoj visoravni Župi za taj posao formirale su se karavane tovarnih životinja, najčešće mazgi, tzv. ponos. Ovaj tradicijski oblik udruživanja seljaka- vinogradara održao se na poluotoku Pelješcu kao nužnost stoljećima. Istraživanje posebnog načina međusobnog ispomaganja udruživanjem tovarnih životinja, sredstava za rad i radne snage te formiranje karavana - ponosa prati dokumentiranje ponosa i tradicijskih običaja vezanih za taj događaj koje predstavlja svojevrsnu rekonstrukciju tog običaja. Tako pojam ponosa objašnjava doc. dr. sc. Jasenka Maslek, stručna suradnica u ovoj dokumentarno-igranoj filmskoj rekonstrukciji pelješke vinarske tradicije.