Vivarij, irsko-belgijsko-danski film (2019.) (12) (R)

Znanstvenofantastični psihološki triler, prema priči redatelja Finnegana Lorcana i Garreta Shanleyja, koji je napisao scenarij.
Mladi par, Gemma i Tom, žele kupiti kuću. Posjećuju neobična agenta za nekretnine, Martina. Martin im govori o novom naselju koje se zove Yonder. Gemma i Tom voze se do naselja s Martinom. Kuće u Yonderu su identične, tipične za predgrađa. Naselje je tiho, prazno i nezemaljsko. Martin paru pokazuje kuću broj devet, a zatim nestaje. Gemma i Tom pokušavaju napustiti Yonder, ali se izgube. Svaka ruta vraća ih do kuće broj devet. Automobil im ostane benzina. Prenoće u kući broj devet. Sutradan ujutro Tom se penje na krov kuće broj devet kako bi pokušao pronaći izlaz iz Yondera. Vidi da se kuće u Yonderu protežu u beskonačnost. Par odlučuje slijediti umjetno sunce, nadajući se da će ih ono izvesti ako se nastave kretati u jednom smjeru. Put ih vraća do kuće broj devet. Pronalaze kutiju za dostavu punu zapakirane hrane i drugih potrepština. Bijesni Tom zapali kuću broj devet, nadajući se da će to privući pozornost. Par utone u čudan san ispred kuće, budi se i pronalazi novorođenče s uputama: "Odgajajte dijete i bit ćete pušteni."
Redatelj Lorcan opisao je što stoji iza filma. Ideja o posjedovanju vlastitog doma postala je poput bajke. Podmukle reklame obećavaju "idealan život", fantastičnu verziju stvarnosti kojoj težimo. To je mamac koji mnoge vodi u zamku. Kad nas ulovi, cijeli život radimo kako bismo otplatili dugove. Društveni ugovor čudan je i nevidljiv sporazum prema kojemu lepršamo poput moljaca prema plamenu. Uništavaju prirodu kako bi dobili mjesta za redove identičnih kuća, labirinte u kojima atomizirano društvo treba proživjeti svoje život. Jedemo prerađenu hranu zamotanu u plastiku. Mediji se natječu s roditeljima kako bi postavili čudne nove agende u umove djece. San o posjedovanju doma brzo se može pretvoriti u noćnu moru. Konzumerizam nas proždire. Vivarij je nastao na tim idejama. Povećava obično lećom znanstvene fantastike. To je nadrealna i izopačena priča koja je crnohumorna, tužna, zastrašujuća i čudno zadovoljavajuća. Nadam se da će publika uživati u njoj i da će joj ostati u mislima, izjavio je redatelj.
Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Cannesu.